Virus mačje imunodeficijencije (skraćeno FIV) slabi imunološki sustav mačaka. FIV je usko povezan s HIV-om, ali se ne prenosi na ljude. Ipak, bolest je slična AIDS-u kod ljudi, zbog čega se FIV kolokvijalno naziva i mačja AIDS.
Što je mačji AIDS?
Virus mačje imunodeficijencije (FIV) je virusna bolest koja može utjecati na domaće mačke. Ova bolest je slična ljudskom virusu AIDS-a, a virusi su također vrlo blisko povezani. Prijenos na ljude ipak nije moguć jer se samo mačke mogu međusobno zaraziti.
Prijenos mačjeg AIDS-a
Virus FIV može se otkriti u mačjoj slini i krvi. Infekcija se obično događa putem sline zaraženih mačaka. To se posebno događa vani u borbama za teritorij, gdje mačke grizu i dolaze u dodir sa slinom drugih mačaka.
Moguć je i prijenos sa zaraženih majki na mlade. Ali to se događa u vrlo rijetkim slučajevima. Infekcije se javljaju gotovo isključivo od životinje do životinje. Sam virus može preživjeti samo vrlo kratko vrijeme u okolišu. To znači da je prijenos preko predmeta kao što je zdjela za hranjenje gotovo nemoguć.
Koliko je opasan mačji AIDS?
Jednom kada je mačka zaražena, ona oslobađa virus tijekom cijelog života. Bolest se ne može izliječiti. Virus FIV utječe na različite stanice imunološkog sustava, uzrokujući njihovo smanjenje tijekom vremena. Taj proces zatim uzrokuje slabljenje imunološkog sustava zaražene mačke tijekom vremena. Zbog toga je prije i brže podložnija drugim infekcijama, koje inače ne bi uzrokovale probleme kod imunokompetentne mačke.
Kako prepoznati mačju AIDS? Simptomi i znakovi
Zarazu mačke virusom FIV vlasnik vrlo često ne primijeti. Budući da su simptomi mačje AIDS-a vrlo varijabilni, ponekad samo slabo izraženi i ne mogu uvijek biti jasno povezani s virusom FIV. Na primjer, može se pojaviti groznica i malaksalost, zajedno s fazama u kojima mačka ne želi jesti. Ako se sumnja na infekciju virusom FIV, potrebno je konzultirati veterinara.
Mačji AIDS: različite faze infekcije
Ako je mačka zaražena mačjom AIDS-om, možete prepoznati različite faze bolesti. Prva faza infekcije virusom FIV može trajati tjednima do mjesecima, a prvi nespecifični simptomi pojavljuju se 3-6 tjedana nakon infekcije.
Nakon toga može doći asimptomatska faza. To znači da u ovoj fazi mačke ne pokazuju nikakve simptome, iako bolest tiho napreduje, a imunološki sustav sve više slabi. Ova faza može trajati mjesecima ili čak godinama.
Nakon toga slijedi faza u kojoj mačka ima jako oslabljen imunološki sustav. U ovoj fazi mačka je doslovno mršava. Zaražena životinja nastavlja gubiti na težini i pati od raznih sekundarnih infekcija od bakterija i drugih virusa jer njihov imunološki sustav više ne može ispravno funkcionirati.
Česti problemi su tada kronične prehlade ili ponavljajući proljev. Budući da je imunološki sustav tada već toliko slab, tijelo se više ne može boriti protiv njega, a infekcije s kojima se zdrava mačka obično dobro nosi, sada češće mogu dovesti do smrti ili iskupljenja životinje.
Sumnja na AIDS kod mačaka – što učiniti?
Ako sumnjate da bi mačka mogla biti zaražena virusom FIV ili mačjom AIDS-om, potrebno je hitno konzultirati veterinara.
Dokaz je analiza krvi. I antitijela i virus mogu se otkriti izravno PCR testom.
Budući da mačići mogu imati majčina zaštitna protutijela u krvi do 6 mjeseci nakon rođenja, pozitivan test na antitijela, koji se može provesti kao rutinski test u veterinarskoj praksi, trebao bi biti praćen PCR testom kako bi bili sigurni.
Moja mačka ima mačji AIDS
Ako se virus FIV otkrije u mački, ona će ga nositi do kraja života. Jer jednom kada je mačka zaražena mačjim AIDS-om, nositi će virus do kraja života. Bolest se ne može izliječiti.
Očekivano trajanje života može biti visoko unatoč bolesti ako se pridržavate određenih mjera i pravila. To uključuje redovite preglede kod veterinara, okruženje bez stresa i dobru praksu u sprječavanju i kontroli sekundarnih infekcija. Dakle, vrlo važno: Mačke zaražene virusom FIV trebaju biti dobro zaštićene, doživjeti malo stresa i ne smiju se puštati van.
Je li mačji AIDS izlječiv?
Bolest s virusom imunodeficijencije do danas nije izlječiva. Najbolja prevencija je kastracija, jer to znači manje teritorijalnih borbi, a time i manji potencijalni rizik od infekcije. Antivirusni lijekovi mogu imati pozitivan učinak na tijek, tj. mogu usporiti bolest, ali je ne i zaustaviti. U Europi trenutno ne postoji mogućnost zaštitnog cijepljenja.
