Autor Rujana Jeger preneseno sa Pasji život uz dozvolu autorice.
U prošlom nastavku sam se naširoko raspisala o aplikaciji Vetzy koja će mi pomoći da očuvam svoja prijateljstva s veterinarima – naime, svaki put kad sam sam u društvu prijatelja i poznanika veterinara, koji ni u buci kafića ili na koncertima nisu pošteđeni mojih pitanja u 1 u noći nakon treće pive, dapače – imam ih potrebu četvrtom (petom, šestom?) pivom namamiti doma i zavezati onom srebrnom ljepljivom trakom za otmičare na stolac, a zatim im uperiti lampu u oči pa im postavljati pitanja do iznemoglosti, otprilike ovako nekako:
Ne znam za vas, ali meni se sra**a (a vjerujem i mnogima od vas) događaju obično u Nedoba. To je ono doba kada inače drugi veterinari nisu dostupni, a vlastiti prijatelji veterinari se čuvaju kao zjenica oka i ne nazivaju osim ako nije pitanje života ili smrti.
I naravno, pri tome moraju biti zadovoljeni sljedeći uvjeti:
- Jeger nije doma
- bolesna sam
- noć je
- neradni dan je
- praznici su, ili…
- sve gore navedeno!
Primjerice, kad smo Pixie prije par mjeseci dali operirati zbog kvržice na cici, pa su usput obavili ovariohistorektomiju (ukratko – kastraciju), koje sam se jako bojala jer prema nekim najnovijim istraživanjima plahi psi mogu nakon kastracije postati još gori (i ne, to se nije u našem slučaju ispostavilo točno, dapače), bio je petak.U subotu je Jeger morao otputovati na nekoliko dana, a u nedjelju oko 4 ujutro, Pixie se počela čudno ponašati.
Legla mi je doslovno na glavu, dahtala je, a srce joj je kucalo malo sporije nego što bi to bilo adekvatno ritmu disanja (da, poznajem svoje pse do najsitnijih detalja).
S obzirom da je na stražnjoj nozi imala Fentanil flaster, palo mi je na pamet da je nešto u vezi toga.
Naravno, u to Nedoba nisam imala puno izbora pa sam posegla za telefonom i krenula googlati, što nije uvijek najsretnije rješenje, osim kad imate neko osnovno znanje o temi koja vas zanima, bar u dovoljnoj mjeri da se možete snaći i otprilike ocijeniti kojim informacijama je za vjerovati, a kojim baš i ne….
Pri tome je većina korisnih rezultata na engleskom, a nekad su pisani baš stručno, što ne ide u prilog baš svima….
Nakon pola sata grozničavog traženja, na kraju sam uz pomoć tri različita teksta (a u svakom sam našla po jednu važnu informaciju, nigdje sve što sam u stvari trebala znati – skontala da je Pixie spavala ispod popluna, a u jednom od tekstova je pisalo da se fentanilski flaster ne smije zagrijavati jer tada otpušta više djelatne tvari.
Drugdje sam pročitala da ga se smije skinuti, ali tako da ga se ne dodiruje golim rukama jer je toliko jak da bi čovjek od onoga što djeluje protiv boli na psiću od desetak kilograma, mogao kolabirati – pa navodno i umrijeti od predoziranja!
Zatim sam Pixie stavila u kadu, navukla lateks rukavice, prerezala flaster, stavila ga u najlonsku vrećicu i zavezala, oprala joj nožicu sa sapunom dva puta, zatim je odvela u kratku šetnju. Ubrzo se stanje normaliziralo, a u 08:00 smo već bile u čekaonici Klinike za porodništvo Vet faksa u Zg.
Tamo su potvrdili sve podatke koje sam našla i pri tom sam im uvalila pokojni flaster (jer je negdje, među hrpom pročitanih informacija koje sam te noći utrpala u svoj prestrašeni mozak, pisalo i da se ne smije tek tako baciti u obično, kućno smeće).
Umjesto Fentanila, dobili smo injekciju Rycarfe, a zatim Meloxicam sirup za doma. Izgleda da je Pixie nešto osjetljivija na opijate na bazi morfija, ali sve je na kraju ispalo okej.
E, upravo u takvoj situaciji bi mi Vetzy aplikacija zbilja dobro došla.
Pa sam, u skladu sa svojom gore opisanom teorijom o tome pod kakvim se okolnostima sr**a dešavaju, razgovor obavila u Nedoba, na uskršnji vikend.
Dakle, napravila sam video poziv preko aplikacije i dobila jednu mladu veterinarku, po naglasku bih rekla negdje iz Međimurja, ali ime nisam zapamtila – no to mi je bilo najmanje važno.
Uhvatila sam je unakrsno ispitivati o svim stvarima/stanjima na svojim psima za koja sam ionako već znala (i primjenjivala terapiju), kako bih provjerila njezino znanje. Eh, što sve neću učiniti za vas! (Okej, priznajem da bih to napravila i ovako i onako, jer sam bolesno radoznala ;))
Prvo sam se uhvatila Vile koja ima malu kvržicu na prsnom mišiću i pokazala veterinarki gdje i kolika je, te navela dob psa. Savjetovala mi je da napravim punkciju, ali je izrazila mišljenje da se radi o lipomu.
(Naravno da je punkcija odrađena već prije par mjeseci i rezultat je bio lipom.)
Onda sam privela Joy i pokazala joj crvenilo u vanjskom kutu lijevog oka koje ima odmalena. Savjetovala mi je da je odvedem veterinaru-oftalmologu da joj pregleda oči i izmjeri očni tlak.
(Naravno da smo to napravili i radimo svake godine, a osim što ima malo suhlje oči pa joj kapljem umjetne suze par puta dnevno, kao i sebi – uzrok crvenilu nije nađen.)
Na kraju sam joj pokazala Pixienu prednju šapu gdje si je malo počupkala dlake među prstima (ona to ponekad radi jer ima dašak opsesivno-kompulzivnog poremećaja, ali i malo gljivica ponekad). Pitala sam je da li da pošpricam kortikosteroidnim proizvodom za pse ili namažem Triderm kremom. Rekla je da su obje opcije okej i da mogu probati prvo kortiko sprej pa ako ne pomogne, Triderm ali da bi najbolje bilo prije svega napraviti bris na gljivice.
(Naravno da smo to sve već odradili i da je šapica u postupku liječenja, više je ne dira, sad samo treba narasti dlaka, bile su gljivice u pitanju)
Dakle, kad se neko sra**e događa u Nedoba, skinite Vetzy aplikaciju!
Nije skup, čak ni za nas, višepasne (15 Eurića na mjesec, a možete ih zvati koliko vam srce želi!), uvijek je netko dežuran, a i veterinari koji za njih rade su za to plaćeni.
U stvari, jedino mi još nije jasno kako se to njima isplati, ali saznati ću i to.
Unakrsno ispitala: Rujana Jeger
